Novine Online

U maniri jednog zastrašujućeg despotizma, Sanader je sam odredio sastav buduće vlade i time dao svoj pečat na buduće upravljanje državom.

Koji je pravi razlog ostavke Ive Sanadera, pitanje je na koje javnost još uvijek nije dobila jasan odgovor. Sam govor premijera bio je prije državnički nego odstupajući, pogotovo kad je posebno naglasio da nije isključeno da se u budućnosti vrati u politiku.

U desetominutnom govoru na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji u Banskim dvorima suvereno je stajao pred novinarima. Svakako manipulativan političar uspio je dati ostavku ne objasnivši razlog, a sve uz veličanje uspjeha svoje Vlade. Niti jednom se riječju nije osvrnuo na greške nego je objavio ispunjenje ''strateških ciljeva Hrvatske'' svojim uspjehom. Njegova je moć manipulacije tolika da je čak i većina političkih oponenata ovaj, u suštini gubitnički potez, proglasila samo Sanaderovim manevrom uoči ulaska u utrku za predsjednika države. Vrijeme je za novi početak, idemo dalje!, ukratko je njegova poruka narodu.

Mali državni udar

Ovom malom državnom udaru prethodilo je vrlo konspirativno pripremanje odstupnice, uz koju im je uspjelo prikupiti 83 potpisa zastupnika koji podržavaju Jadranku Kosor kao novu premijerku prije objave ostavke u javnosti. Curilo je zapravo o nekim čudnim detaljima.

Primjerice, kad se u nedjelju Jadranka Kosor pohvalila kako je krasnu torbu darovala svojoj tajnici za odnose s novinarima Martini Belić, a ni jedna od njih nije htjela odati povod velikodušnom daru. (A tko bi mogao i izdaleka naslutiti da su cure slavile ovako nešto!?) Ili kad je u utorak u emisiji ''Otvoreno'' posvećenoj dramatičnoj gospodarskoj situaciji u zemlji Damir Polančec propustio zdušno braniti svog šefa od napada da je nesposoban? U svakoj drugoj situaciji Polančec si to ne bi dopustio, da samo letargično šuti jer bi znao da će mu Sanader drugi dan oderati kožu.

U srijedu je prije 11 sati u Maloj vijećnici održan sastanak Kluba HDZ-a, pa iako se već tada pročulo da Sanader u 14 sati podnosi ostavku, pet minuta prije presice u novinarskoj sobi prevladala je nevjerica da će to stvarno i učiniti. Vjerojatnijim se činilo da će iz šešira izvući bijeloga zeca. A zapravo nas je i dočeo Copperfiledov trik prolaska kroz Kineski zid. Kao da je nekuda otišao, ali zapravo je još uvijek tu.

Odlazak koji to nije

U maniri jednog zastrašujućeg despotizma, Sanader je, naime, sam  odredio sastav buduće vlade i skupivši većinu potpisa praktički osigurao da u njoj budu njegove dvije najveće obožavateljice i najvjernije izvršiteljice naloga: Jadranka Kosor na mjestu predsjednice Vlade i Bianca Matković kao ministrica bez portfelja.

Time je dao svoj pečat na buduće upravljanje državom. U oba moguća scenarija dobiva: ili će uspjeti i dalje vladati preko svojih marioneta, ili će se Kosoričina vlada rasuti pod teretom gospodarske krize. U Banske dvore srljat će tada na krilima slavoljublja Zoran Milanović i sasvim sigurno krahirati do sljedećih parlamentarnih izbora na kojima se Ivo Sanader pojavljuje kao spasitelj. Svoj izlazak na predsjedničke izbore ionako je izričito demantirao. Iako, niti to ne znači ništa.

U stranci je pustio desnoj struji da preuzme inicijativu, Andriji Hebrangu dao je razloga za sretan osmjeh ponudivši mu da se umjesto njega kandidira za predsjednika države i osigurao si tako mir na svim bokovima.

Nema petlje za Europu?

Poznavatelji političkih govora Ive Sanadera primijetili su da se već posljednjih desetak dana lišio uobičajene količine glamura i samoveličanja, vjerojatno kada je, daleko poslije predsjednika Mesića, shvatio da ipak neće u svom premijerskom mandatu uvesti Hrvatsku u Europsku uniju. Na to se pak u svom govoru o ''ostavci'' osvrnuo čudnom rečenicom koju nažalost nije posebno elaborirao. U tih desetak minuta njegova govora to je možda i bilo najkonkretnije: ''Na pragu smo ulaska u Europsku uniju. Za to treba samo politička odluka.'' Čija politička odluka? Naša? Odlazi li premijer zato jer nema petlje ispuniti slovenske zahtjeve i uvesti nas u Europu? 

Njegov ego, zapravo narcizam, teško podnosi ''košaricu'' od Europe. Ne zaboravimo da je riječ o premijeru koji govori da je ''ugostio Busha i Papu''. Navodno se u situaciji ove ostavke usporedio s carem Dioklecijanom koji je jedini dobrovoljno abdicirao sa svoje dužnosti.

Ne čudi to da se sam uspoređuje s rimskim carem, iako bi mu možda viša pristajala ona s francuskim Lujom XIV. koji je proklamirao: ''Država, to sam ja!'' U Sanadera vrijedi: ''Hrvatska, to sam ja, pa i nakon ostavke!''  

(L.H.)